| |
Portreti šibenčana u staroj fotografiji
Muzej
grada Šibenika
Želja čovjeka da ovjekovječi svoj izgled i postojanje
u određenom vremenskom intervalu trajno je kroz povijest
nazočna i sve do druge polovice 19. stoljeća realizirala
se djelovanjem likovnih umjetnika u razniom likovnim
tehnikama. Pojavom fotografije kao autentičnog vizualnog
zapisa, četrdesetih godina 19. stoljeća novi medij
zbog praktičnosti, brzine izradbe, cijene te činjenice
da su se prvi fotografi generirali uglavnom iz redova
slikara, preuzima primat u izradbi portreta.
Šibenik je tek krajem sedamdesetih godina 19. stoljeća
postigao broj stanovnika koje je imao uoči kuge 1649.,
što je vidljivo iz službene statistike godine 1869.
prema kojoj je grad imao 6.032 stanovnika. To nam pokazuje
dugotrajnu nazočnost procesa demografskih i antroponimnih
promjena u gradu, koje su započele nakon pomora stanovništva
kugom sredinom 17. stoljeća, a koje su imale veliki
utjecaj na društveni, gospodarski i kulturni život.
U Šibenik dolazi novo seljačko stanovništvo iz zaleđa,
koje najvećim dijelom naseljava prostor izvan gradskih
zidina, Varoš. Novopridošli puk svoje navike, nošnju,
jezik i običaje ne samo zadržava, nego i prenosi na
malobrojne starosjeditelje i pomalo se širi izvan Varoša
u starije gradske predjele.
U takvom društvenom, političkom i gospodarskom ozračju
pojavili su se u Šibeniku stalni fotografski atelijeri.
Njihovom osnivanju svakako je pogodovao brzi razvoj
i jačanje građanske klase. Prvi stalni fotograf u našem
gradu bio je, krajem sedamdesetih godina 19. stoljeća, Franz
Laforest . Devedesetih godina fotografski
atelijer otvorio je Raimund Neuner ,
a istodobno započinje višegodišnja vrlo uspješna djelatnost Krste
Mattiazzia i obitelji Anelli kod
kojih portretni žanr po brojnosti prelazi sve druge
motive fotografskog izražavanja, pa su nam zbog toga
ostavili fotografske zapise brojnih Šibenčana.
Za fotografsku djelatnost u Šibeniku značajni su i fotografski radovi trojice
fotografa amatera: Jerolima Marasovića , Andrije Agazzia i Ante
Vlahovića .
Najraširenija forma
fotografskog izražavanja bila je u Šibeniku, kao i
u cijeloj Hrvatskoj, portretna atelijerska fotografija,
koja je predstavljala temelj poslovnog uspjeha. Portretirane
osobe na fotografijama se javljaju uz stalne rekvizite
svakog studija: zastor, dijelove stilskog namještaja,
stup, balustradu, a kasnije se javljaju oslikane pozadine
po želji naručitelja. Oprema portretnih fotografija
bila je svugdje slična. Pozornost se posvećivala naličju
fotografije, gdje su uz natpis vlasnika atelijera,
bile otisnute i nagrade fotografa.
Izložbom Portreti Šibenčana u staroj fotografiji želja nam je bila predstaviti
šibenskoj javnosti fotografije njihovih predaka, koje u kulturnoj baštini zauzimaju
značajno mjesto i daju veliki doprinos učvršćivanju korijena kulturnog identiteta
našeg grada.
Predstavljene su brojne obitelji koje su živjele u Šibeniku u drugoj polovici
19. i početkom 20. stoljeća. Na izložbi su prezentirani i portreti Šibenčana
koji su dali veliki doprinos u znanosti, politici, gospodarstvu i kulturi: Ante
Šupuka ( 1838.-1904.) gradonačelnika Šibenika od 1873.-1903. i dugogodišnjeg
zastupnika grada u Zadarskom saboru i Bečkom parlamentu; Roberta Visianija ,
uglednog liječnika i botaničara; Nikole Tommasea , talijanskog
književnika i leksikografa rođenog u Šibeniku; Zvonimira Rakamarića ,
šibenskog slikara, te Martina Tina Pattiere , poznatog opernog
pjevača.
Izložene fotografije, osim dijela iz fundusa Muzeja grada Šibenika, vlasništvo
su šibenskih obitelji kojima ovom prilikom svesrdno zahvaljujemo na povjerenju
i susretljivosti u realizaciji ovog projekta.
|
|
