Vedran Jakšić rođen je u Šibeniku, 1953. godine. Svoju natjecateljsku karijeru u body buildingu započeo je nastupom na prvenstvu Hrvatske 1988. godine, gdje je zauzeo peto mjesto. Već 1989. godine osvaja drugo mjesto na prvenstvu Jugoslavije, što je bila jedina medalja koju su osvojili hrvatski body builderi.
U listopadu 1991. godine, nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, nastupa kao prvi body builder u Hrvata na Europskom prvenstvu u body buildingu u Porto San Giorgio (Italija) i osvaja četvrto mjesto. Tako postaje prvim šibenskim reprezentativcem Republike Hrvatske, i jednim od prvih reprezentativaca Republike Hrvatske uopće, a dobija i zvanje Vrhunskog sportaša od Hrvatskog športskog saveza, prvi u Šibeniku. Međutim, Radio Šibenik, Šibenski list, Slobodna Dalmacija i šibensko dopisništvo HTV-a prešućuju tu vijest.

1993. godine pobjeđuje na Međunarodnom kupu Podravine i ostvaruje prvu u nizu svojih pobjeda na prvenstvu Republike Hrvatske. Tako postaje prvim sibenskim državnim prvakom u samostalnoj Hrvatskoj. Odmah izlazi na svjetsko prvenstvo (u Španjolskoj), o vlastitom trošku, a plaća put i delegatu, s glavnim ciljem promicanja hrvatskog športa i Hrvatske. Hrvatski olimpijski odbor mu dodjeljuje zvanje Vrhunskog sportaša Republike Hrvatske, prvom u Šibeniku. Na duplerici Večernjeg lista izlazi tekst, kasnije objavljen u knjizi "Kamen za mozaik Domovinskog rata 1991. - 1995.";
"Vedran Jakšić je već odavno šibenska sportska institucija "u sjeni". U sjeni zato jer usprkos izuzetnim rezultatima koje postiže u Hrvatskoj i Europi, pa i na svjetskoj body building sceni, ne uspijeva skrenuti pozornost službenih sportskih institucija grada i bivše općine, koja s razlogom nosi titulu jedne od najšportskijih sredina u Hrvatskoj. I danas Šibenik ima čak četiri kluba u prvim državnim ligama. Na košarku i imena poput Dražena Petrovića, Aleksandra Petrovića, Ivice Žurića, Jurića, Kapova, Badžima ... suvišno je trošiti rijeći. Odnedavno Rogozničani žanju uspjehe u športskom mačevanju, a tu su još plivači, veslači ... pa, ipak, kad se sve zbroji i oduzme, prvo ime šibenskog športa apsolutno je Vedran Jakšić, čovjek koji je sve svoje športske uspjehe postigao ne napuštajući rodni grad i, što je još važnije, u najtežim vremenima i ratnim okolnostima ostvario najvrednije rezultate. Sve to, međutim, nije bilo dovoljno da, primjerice, ponese titulu šibenskog sportaša godine ili da od Saveza sportova na općinskoj, odnosno državnoj razini dobije novčanu pomoć.

1994. godine Vedran pobjeđuje po drugi put na prvenstvu Republike Hrvatske, na što Šibenski list, glasilo Šibensko-kninske županije, donosi osvrt, pod naslovom "Krešimirov grade, Europa i svijet su u Šibeniku":"Postati državnim prvakom, barem jednom u životu, san je svakog vrhunskog sportaša. Osvojiti titulu najboljeg u zemlji dva puta za redom mogu samo oni najbolji. Oni, kojima je suđeno da budu uspješni i prokleti istodobno. Jer, uspjeh i prokletstvo su brat i sestra. Jedan od takvih je zasigurno i Šibenčanin Vedran Jakšić, član body building kluba "Vir" iz Šibenika. Njegovo ime zlatnim će slovima biti upisano u povijest hrvatskog i šibenskog sporta. Naime, 8. listopada u Zagrebu je održano 2. državno prvenstvo u body buildingu, na kojem je Jakšić obranio prošlogodišnju titulu najboljeg u Hrvatskoj. Međutim, javnosti je malo poznato s kakvim se problemima Jakšić suočavao prije odlaska na prvenstvo. Jednom od najatraktivnijih svjetskih športova, u Šibeniku, nitko i ne posvećuje pozornost. Financijska neimaština i totalna pasivnost gradskih i županijskih foruma prema ovom športu, čije je pragove Jakšić nebrojeno puta obilazio, cijena su koju kao prokletstvo nosi na sebi. Zauzvrat dobija onaj mali dijelić mukom stečene slave koja kratko traje."
1995. godine, uz treću državnu titulu, Vedran izlazi, kao prvi hrvatski body builder, na Mediteransko prvenstvo (u Portugalu), odakle se vraća s peharom.
U razdoblju 1996.- 1999., sve 4 godine postaje državnim prvakom, da bi 2000. godine pobijedio osmu godinu za redom na prvenstvu Republike Hrvatske i postao apsolutnim prvakom. Sve je pobjede ostvario kao član šibenskog body building kluba "VIR", koji je 1998. godine proglašen trećom šibenskom muškom športskom udrugom.
2000. godine Vedran započinje pohod na svjetsku titulu i već 2000. godine osvaja drugo mjesto na pojedinačnom svjetskom prvenstvu NABBA/WFF, u kategoriji super body.
Gradsko vijeće Grada Šibenika dodjeljuje mu Plaketu Grada Šibenika za uspjehe u športu, 2001. godine. Inače, Vedran je svoju prvu Plaketu Grada Šibenika dobio 1988. godine, za volonterski rad s mladeži.
2001. godine osvaja četvrto mjesto na svjetskom prvenstvu, da bi i 2002. godine ostvario isti rezultat.
22. studenog 2003. u Moskvi je održano 23. pojedinačno svjetsko prvenstvo u bodybuildingu, u organizaciji NABBA/WFF. Vedran Jakšić, član šibenskog body building kluba "VIR", postao je svjetski prvak u kategoriji super body, u konkurenciji natjecatelja iz 62 zemlje.
19. studenog 2005. u Vilniusu (Litva), na svjetskom prvenstvu u bodybuildingu, Vedran je ponovo postao svjetski prvak u svojoj kategoriji.
Sportašem godine u svom gradu nikada nije proglašen, niti je ikada dobio stipendiju, hranarinu ili novčanu nagradu.

Među šibenskim sportašima jedno ime zaslužuje izuzetno mjesto - Dražen Petrović , hrvatski košarkaški Mozart. Rodio se u Šibeniku 1964. godine i najbolji je europski košarkaš svih vremena. Draženov put u legende počeo je prije točno 25 godina u rodnom Šibeniku, kada mu je bilo samo 13 godina. Šibenka je tada još bila u II. ligi Zapad. Dvije godine poslije "Petro" osvaja svoju prvu medalju, za 3. mjesto na kadetskom prvenstvu Hrvatske, a Šibenka ulazi u Prvu ligu. Dražen je već tada postao prvotimac - za Šibenkinog trenera Zorana Slavnića nije bilo dvojbe je li 15-godišnji Dražen spreman za prvoligaške obračune. Na rezultate nije trebalo dugo čekati. Šibenka dvije godine zaredom igra u finalu Kupa Koraća protiv Limogesa, a 1983. finale doigravanja prvenstva protiv Bosne. U "majstorici", koja je i danas u svježem sjećanju, koševe odluke s linije slobodnih bacanja postiže upravo Dražen. Šibenka je prvak, medalje su podijeljene, a košarkaški virtuoz pred tisućama Šibenčana na Poljani drži govor. Njegov brat Alekasandar kasnije će reći da je imao neku moć da oko sobe okupi starije, već s 18 godina bio je lider.
Više o Draženu Petroviću

Perica Bukić je rođen 20. veljače 1966. godine u Šibeniku, a njegova brilijantna vaterpolska karijera započela je krajem 70-ih i početkom 80-ih godina u matičnom Solarisu. U bazen je skočio na liječničku preporuku zbog problema s kralježnicom, a prvi sport bila mu je košarka. Iako ne sumnjamo da bi i među obručima uspio, ipak, raže nam je da se "prešaltao" na vaterpolo. I njemu sigurno. Sa šibenskim klubom Perica je osvojio mnoga državna prvensva u mlađim kategorijama, a u analima šibenskoga sporta ostat če upamčen između ostalog i po tome što je sa 18 godina postao vlasnik zlatne olimpijske medalje iz Los Angelesa kao član šibenskoga kluba, što prije toga, ali i poslije, nije uspjelo ni jednom šibenskom sportašu (Veličanstveni doček u Šibeniku. Trenuci su to koji se ne zaboravljaju).

Četrdeset trofeja
Perica Bukić je u svojoj bogatoj karijeri osvojio 40 trofeja od čega se posebno ističu dva olimpijska zlata, uz spomenuto losangelesko i ono iz Seula 88., te srebro iz Atlante 1996. s hrvatskom reprezentacijom, dva svjetska zlata iz Madrida 86., te Pertha 91., pregršt odličja s europskih prvenstava, mediteranskih igara, univerzijada, igara dobre volje. Klupski trofeji su posebna priča, gotovo svi (25) u kapici zagrebačke "Mladosti" u kojoj je neprestano igrao od odlaska iz Šibenika 1987. do kraja svoje karijere, samo s jednom kratkom epizodom u splitskom Jadranu, ratne 1992. godine. Dobitnik je i brojnih državnih nagrada i priznanja od kojih se ističu godišnje nagrade "Doktor Franjo Bučar", najbolji vaterpolist Hrvatske u čak sedam navrata pa do sportaša Šibenika tri godine zaredom (1984., 1985. i 1986.).

Titula sa Solarisom nedosanjan san!
Trenutačno obnaša dužnost direktora zagrebačke "Mladosti", predsjednika kluba olimpijaca, člana Upravnog odbora Europske udruge klubova (AWPC), predsjednika Stručnog odbora Hrvatskoga vaterpolskog saveza, te člana Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora. U čitavoj veličanstvenoj karijeri Bukić je uvijek rado isticao svoje šibenske početke i neraskidive veze sa svojim gradom i Solarisom. Ali i žal zbog toga što s matičnim klubom nikada nije osvojio niti jedan seniorski trofej.
Šibenik je ponosan na Pericu Bukića, vaterpolskog kralja i velikog čovjeka, koji je spustio zastor na jednu brilijantnu karijeru. Ali, koji upravo započinje sa stvaranjem nove dužnosničke karijere u kojoj svojim znanjem, iskustvom, međunarodnim ugledom i vezama može i te kako mnogo pomoći hrvatskom sportu i olimpijskom pokretu.

Od 17. siječnja 2000.g. kad je izdano rješenje o registraciji udruge i službeno djeluje biciklistički klub "Fortica". Prije svega pitanje zašto FORTICA? Inspiraciju su dobili gledajući šibensku tvrđavu Sv. Mihovila, (zaštitnik grada), a koja se nalazi u samoj blizini našega kluba, a među Šibenčanima je uvriježen naziv ''Fortica''. Nekoliko zaljubljenika u biciklistički sport, mlađe životne dobi osnovali su ovaj klub smatrajući da može bolje i više doprinijeti razvoju biciklizma u Šibeniku.
Usprkos vrlo teškim uvjetima, zahvaljujući prije svega entuzijazmu članova (sve funkcije su volonterske) i marljivom radu mladih biciklista te podršci roditelja i sponzora, klub je uspio polučiti značajne sportske uspjehe, bez obzira na teško materijalno stanje.
Zato pozivamo sve da pomognu i podrže rad ovog našeg šibenskog kluba.