Svjetski dan socijalne pravde (World Day of Social Justice) obilježava se 20. veljače, nakon jednoglasnog odobrenja članica Ujedinjenih naroda donesenog na Generalnoj skupštini u studenome 2007. godine, Skupština UN-a prepoznala je “potrebu ujedinjavanja snaga međunarodne zajednice za iskorjenjivanje siromaštva, kako bi porasla zaposlenost i dostojanstvo rada, jednaka mogućnost i pristup blagostanju i pravdi za sve muškarce i žene.” I Međunarodna je organizacija rada (MOR) u lipnju 2008. godine u Ženevi usvojila Deklaraciju MOR-a o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju. Deklaracija stavlja punu i produktivnu zaposlenost i dostojanstven rad u središte gospodarskih i socijalnih prilika te afirmira četiri strateška cilja MOR-a:
promoviranje zaposlenosti stvaranjem održivog institucionalnog i gospodarskog okružja,
razvoj i jačanje mjera socijalne zaštite,
promoviranje socijalnog dijaloga i tripartizma,
poštivanje temeljnih načela i prava na rad.
Svrha obilježavanja Svjetskog dana socijalne pravde je preuzimanje odgovornosti za ostvarenje “društva za sve”, kako je zabilježeno u rezoluciji kojom se uspostavlja Svjetski dan socijalne pravde. Plan aktivnosti za promociju socijalne pravde treba se ostvarivati na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini. Također, treba promicati jednakosti u plaćama, dostupnosti sredstava i iste mogućnosti između osobe i osobe, muškarca i žene.
Život i dostojanstvo ljudske osobe
“Svaka osoba, stvorena je na Božju sliku i sličnost i zato korijenito usmjerena prema svome Stvoritelju, u trajnom je odnosu sa svima koji su zaodjenuti istim dostojanstvom. Promicanje dobra pojedinca tako se izmjenjuje sa služenjem općem dobru tamo gdje se prava i dužnosti podudaraju i uzajamno jačaju” (Ivan Pavao II., iz Poruke za Svjetski dan mira, 1999., 2).
Prava i odgovornost ljudske osobe
“U ljudskom suživotu svako prirodno pravo osobe uključuje odgovarajuću dužnost svih drugih osoba: dužnost prepoznavanja i poštivanja tog prava. U stvari, svako temeljno ljudsko pravo vuče svoju neukrotivu moralnu snagu iz prirodnog zakona koji ga daje i nameće odgovarajuću zadaću. Stoga oni koji, dok natrag traže vlastita prava, zaboravljaju ili ne ističu prikladno i vlastite zadaće, trče u opasnost gradnje jednom rukom i razaranja drugom“ (papa Ivan XXIII., Pacem in terris, 15).
Europska socijalna povelja donesena je prije 50 godina te se njome utvrđuju određena prava i slobode i uspostavlja sustav nadzora koji jamči njihovo poštivanje od strane država stranaka. Povelja je podvrgnuta reviziji - nakon koje je donesena Izmijenjena Europska socijalna povelja 03. svibnja 1996. godine (stupila na snagu 1999. godine) te postupno zamjenjuje prvi ugovor iz 1961. godine. Republika Hrvatska je 26. veljače 2003. godine ratificirala Europsku socijalnu povelju, kao i Dodatni protokol Povelji, prihvatila 40 od 72 članka Povelje, te 3 od 4 članka Dodatka protokola i ratificirala Protokol o izmjenama Europske socijalne povelje i Dodatni protokol Europskoj socijalnoj povelji kojim se uspostavlja sustav kolektivnih žalbi.
Hrvatska je potpisala Izmijenjenu Europsku socijalnu povelju 06. studenog 2009. godine, ali je još nije ratificirala i nije izradila deklaraciju koja omogućuje nacionalnim udrugama podnošenje kolektivnih žalbi.
Prava zajamčena Poveljom tiču se svih pojedinaca u njihovom svakodnevnom životu, a u području stanovanja obuhvaćaju:
pristup odgovarajućem i dostupnom stanovanju,
smanjenje beskućništva - politiku stanovanja usmjeriti prema svim potrebitim kategorijama,
postupci za ograničenje deložacija,
jednak pristup socijalnim stanovima i stambenim povlasticama za ne-državljane,
izgradnja stanova i stambene povlastice sukladno potrebama obitelji.
Objavljeno: 20.02.2012, 00:00h
