U povodu Nacionalnog dana djece oboljele od malignih bolesti 15. veljače, podsjećamo da je nužno uložiti što više sredstava i energije u unapređivanje dostupnosti suvremenih postupaka liječenja djeci, osiguravanje primjerenih prostornih uvjeta u bolnicama, pružanje psihološke potpore oboljelom djetetu i obitelji, ali i podizanje kvalitete života oboljele djece.
Posjećujući djecu na odjelima dječje hematologije i onkologije u Splitu, Osijeku, Zagrebu i Rijeci tijekom prošle godine, susretali smo se s djecom koja su pravi mali heroji. Vidjeli smo često požrtvovno osoblje, liječnike i medicinske sestre koji su spremni učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi izliječili djecu i učinili im boravak u bolnici podnošljivijim, premda ih je premalo i ne raspolažu uvijek svom potrebnom opremom. Iako podaci svjedoče o porastu oboljele djece, bolnički odjeli za njih ne povećavaju se, a medicinska oprema za dijagnostičke i terapijske postupke često se nabavlja putem donacija i humanitarnih akcija.
Nažalost, vidjeli smo da su bolnički prostori za djecu uglavnom premali i skučeni, često i derutni, neprimjereni za boravak djece. Premali broj soba na dječjoj onkologiji jedva može primiti sve pacijente, pa je u njima više ležajeva od predviđenog broja. Često su zajedno smještene djevojčice i dječaci, u prostorima u kojima nije moguće osigurati privatnost djece za presvlačenje, obavljanje osobne higijene i razgovor s liječnikom. Ponegdje su zajedno smještena djeca u različitim stadijima bolesti i djeca s različitim vrstama teškoća, tako da mali pacijenti svjedoče teškim prizorima i nerijetko gledaju jedni druge za vrijeme složenih i bolnih medicinskih postupaka. Premda se zna da je prisutnost roditelja uz dijete tijekom liječenja vrlo važna, u skučenim sobama s previše ležajeva nema mjesta za dulji boravak roditelja niti za boravak oba roditelja istovremeno.
Zato na ovaj dan razmišljajmo intenzivno o potrebama djece oboljele od malignih bolesti, o tome kako im teške trenutke možemo učiniti podnošljivijima, kako im duge sate iščekivanja i tjeskobe možemo ispuniti igrom, opuštajućim razgovorom i zabavom. Započnimo s poboljšanjima odmah, makar i sitnim koracima. Trajna briga svakako mora biti kako osigurati dostupnost liječenja svakom djetetu, što znači i dovoljno liječnika i drugog medicinskog osoblja. Ali jednako je važno osigurati djeci više prostora u bolnici, humanizirati taj prostor i prilagoditi ga boravku djece. Kad god je moguće treba voditi računa o djetetovoj privatnosti i njegovu dostojanstvu te osigurati trajnu kvalitetnu psihološku potporu i djeci i roditeljima.
Pravobraniteljica za djecu
Mila Jelavić
Objavljeno: 15.02.2012, 00:00h
